Osječki profesionalni vatrogasci u Pamiru-Kirgistan

Javna vatrogasna postrojba Grada Osijeka u svom redovnom procesu rada polaže veliku pažnju tjelesnoj spremnosti svojih vatrogasaca.Svakodnevna tjelovježba u trajanju od 90 minuta provodi se na polivalentnim terenima unutar postrojbe i na dislociranim sportskim igralištima unutar radijusa koji ne ugrožava intervencijsku sposobnost i redovne radne zadatke.

Redovnom i nadziranom tjelovježbom cilj je poslodavca, osim održavanja i unaprjeđenja psihofizičke kondicije potrebne i dokazane mnogobrojnim empirijskim zaključcima, minimalizirati mogućnost nastanka ozljeda na radu i profesionalnih bolesti koje naknadno stvaraju troškove kao što su npr. izostanci, dugotrajna bolovanja (u zemljama Europske unije izgubi se godišnje 112.000 radnih dana na 100.000 zaposlenih, a još trostruko više dana izgubi se zbog dijagnostike, liječenja i troškova naknada zbog bolesti i ozljeda na čiji nastanak utječu štetnosti, opasnosti i napori s radnog mjesta ili iz radnog okoliša), prijevremena umirovljenja i dr.

Svake godine u mjesecu lipnju naša postrojba provodi, u suradnji sa doktorom specijalistom sportske medicine, funkcionalnu dijagnostiku tjelesnih  sposobnosti radnika iz čijih nalaza  pratimo stanje o napretku ili nazadovanju općih tjelesnih sposobnosti radnika koji se pri intervencijama mogu naći u situacijama ekstremnog udara na svoj tjelesni integritet i koji će nas dalje uputiti na organizacijske mjere za poboljšanje radnih sposobnosti.

Od općih parametara kao što su visina, težina, indeks tjelesne težine ( Indeks tjelesne težine (BMI) je odnos između tjelesne mase u kg i kvadrata tjelesne visine u metrima), postotak masnoga tkiva, fleksija trupa, puls u mirovanju, puls pri opterećenju, maksimalni puls, snaga desne i lijeve šake vrlo važni su rezultati o maksimalnom (Aerobni kapacitet-VO2/Max) i relativnom (Relativni primitak kisika po kilogramu tjelesne težine-RVO2) primitku kisika koji nam daju pouzdan orijentir o funkcionalnim sposobnostima, a daljnjim slijedom i o operativnim mogućnostima vatrogasaca pri intervencijama.

Zbog dobne strukture, a prema napucima Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (European Agency for Safety and Health at Work, EU OSHA) dvadeset minuta od ukupne tjelovježbe usmjerava se na prevenciju ozljeda i eventualnih oboljenja sustava za kretanje koje bitno utječu na zdravlje vatrogasaca i mogu biti uzrokom privremenog smanjenja ili trajnog gubitka radne sposobnosti. U strukturu sata uvedene su vježbe koje poboljšavaju artikulaciju svih zglobova u tijelu od donjih ekstremiteta preko trupa do glave. Nekoliko desetaka vježbi posvećeno je prevenciji bolesti donjeg i vratnog dijela kralježnice kao i onim vježbama koje povećavaju fleksibilnost, snagu i izdržljivost dijelova tijela koji se najčešće koriste pri vatrogasnim intervencijama.

Briga, poticanje i stvaranje pozitivnog stava prema tjelovježbi u našoj Ustanovi vidljiva je i kroz sistematizaciju tjelovježbe koja osim u procesu rada radnicima stavlja na mogućnost vježbanje u svakodnevno slobodno vrijeme, tijekom nedjeljnog odmora i tijekom godišnjeg odmora.

Za svakodnevno slobodno vrijeme na raspolaganju su teretana, Gradski bazen i  razna natjecanja u organizaciji Hrvatskog saveza sportske rekreacije „Sport za sve“. Tijekom nedjeljnog i godišnjeg odmora organiziraju se izleti, ture, pohodi i alpinistički oblici sportske rekreacije i tjelesne pripreme.

Ovi potonji poklapaju se sa specijalizacijom koja je unazad nekoliko godina aktualizirana u Hrvatskom vatrogastvu, a kroz njega i u našoj postrojbi i odnosi se na spašavanja uz pomoć užadi i pripadajućeg alata.

Unutar tehničkih specijalnosti i kao nadogradnja radnim aktivnostima unazad nekoliko godina osposobljen je određeni broj vatrogasaca JPVP Grada Osijeka za poslove spašavanja sa visina i iz dubina  uz pomoć alata i tehnika koje se koriste u onim nepovoljnim situacijama kada je takvo spašavanje lakše, sigurnije, brže i ekonomski isplativije od standardnog spašavanja.

Spasilački tim JPVP Grada Osijeka  prošao je programe osposobljavanja, programskih radionica  i tečajeva koji su kasnije nadograđivani samostalnim uvježbavanjem na visokim objektima u gradu Osijeku i na alpinističkim turama u domovini i inozemstvu od kojih je hvale vrijedan uspon osječkih vatrogasaca na MONT BLANC (4.810 m) najviši vrh europskog kontinenta.

Ovogodišnja ekspedicija u organizaciji spasioca i vatrogasaca iz specijaliziranog tima za spašavanje užetom u urbanim sredinama (SUUS) kao imperativ si je postavila uspon na vrh Peak Lenin (7.134 m/nv) koji se nalazi u planinskom lancu Pamir administrativno-politički smještenom na državnoj granici Kirgistana i Uzbekistana. Drago Kaurin i Dario Majetić uz pridruženog člana Josipa Diklića pokušat će izvršiti uspon dugačkim sjevero-zapadnim grebenom na drugu planinu po visini u pamirskom gorju Peak Lenin (najviša planina je Peak Komunizma čija visina iznosi 7.495 m/nv).

Uspon na ovu planinu interesantan je jer od tima, a naročito ovako maloga, zahtjeva značajnije organizacijske, fizičke i psihičke napore.

Organizacijski zahtjevi podrazumijevaju ekspediciju sa svim elementima snalaženja na nepoznatom terenu i boravka na području nešto drugačije kulturološki organiziranog od našeg sa svojim kodeksima i pravilima pretežito sekularizirane islamske provenijencije istrzane teškim tranzicijskim razdobljem preslagivanja utjecajnih sfera.

Fizički i psihički napori vrlo su izraženi na velikim nadmorskim visina, a kako se ovdje radi o visini od 7.134 m slogan ekspedicije je „Vatrogasni sedamtisućnjak“ koji   u sebi sadržava cijelu paradigmu psihofizičkih zahtjeva potrebnih za uspon (dnevne temperaturne fluktuacije, UV zračenje, jaki vjetrovi, oluje, snijeg i dr.). Pripremajući ekspediciju naišli smo na podatak o izmjerenoj dnevnoj temperaturi od 30°C i o temperaturi noću od -27°C . Jaki, česti i brzi vjetrovi u kombinaciji sa hladnoćom  podižu skalu „Widchill“ efekta na najvišu razinu (pri brzini vjetra od 50 km/h i temperaturi od -20°C efekt hladnoće vjetra je -47.7305 °C).

Najozbiljnije opasnosti na usponima ovakvoga tipa vezane su uz visinsku bolest.  Ključni razlog oboljevanja od visinske bolesti je sniženi tlak zraka na visokoj nadmorskoj visini. Kako je poznato, tlak zraka sa porastom nadmorske visine opada, tako da je na 3500-4000 m manji za cca 40%, nego na površini mora (npr. na visinama od 8.000 m/nv on iznosi 350 – 300 hPa). Iz toga proizlazi da u jednakom volumenu udahnutog zraka, na visini ima puno manji postotak kisika koji je neophodan za organizam. Ljudsko tijelo na takve izazove odgovara sa više ili manje uspjeha. Zbog smanjene količine kisika prilikom udisaja, disanje postaje češće, žile u plućima se sužavaju kako bi porastao krvni tlak te kako bi krv mogla doprijeti u dio pluća, koji u normalnim okolnostima ne koristimo. Povećava se broj eritrocita i razina hemoglobina u krvi, što je neophodno za prijenos kisika u tijelu. Srce počinje kucati sve brže, protok krvi se ubrzava, te se i na taj način pokušava neutralizirati manjak kisika. Ti prirodni postupci daju zadovoljavajuće rezultate do određene granice, a ona se kreće negdje oko 7.000 m. Kada organizam nije u stanju odraditi potrebnu prilagodbu dolazi do pojave plućnog i moždanog edema, raznih tipova bronhijalne opstrukcije i cijelog niza otežavajućih okolnosti za organizam ili kao se to kolokvijalno kaže: svaka bolest na visini je Visinska bolest.

Uz navedene osnovne zahtjeve penjači na Peak Lenin moraju biti tjelesno i psihički pripremljeni i upoznati sa tehničkim znanjima potrebnim za kretanje i život (količina i kvaliteta hrane, pravilna hidracija, nadoknada elektrolita, termička izolacija itd.) u ovim nazovimo ih ekstremnim prirodnim uvjetima kao i za eventualna spašavanja i sigurnu evakuaciju iz divljine ovoga tipa.

Plan ekspedicije „Vatrogasni sedamtisućnjak“-JPVP Grada Osijeka:

1 Dan. Let iz Zagreba za Bishkek.

2 Dan. Transfer za Osh / Let iz Bishkeka za Osh.

3 Dan. Transfer Osh – Yurt camp “Taldyk”– dalje Bazni camp “Lenin Peak”(3600 m)

(~300 km, 7 – 8 h).

4 Dan. Odmor i priprema.

Aklimatizacija: Dan 5, 6, 7, 8:

5 Dan. Camp 1 (4400 m):

Uspon do Puteshestvennikov prijevoja (4200 m)

6 Dan. Uspon do Campa 2 (5300 m):

7 Dan. Uspon do Camp 3 (6100 m):

8 Dan. Spust na Camp 1 (4400 m).

9 Dan. Spust do  Baznog campa (3600 m).

10 Dan. Dan odmora.

11 Dan. Dan odmora.

Dani za uspon: Dan 12, 13, 14, 15, 16:

12 Dan. Uspon do Campa 1 (4400 m).

13 Dan. Uspon do Campa 2 (5300 m).

14 Dan. Uspon do Campa 3 (6100 m).

15 Dan. Uspon na vrh Lenin Peak (7134 m) i spust do Campa 3 (6100 m):

16 Dan. Spust do  Campa 1 (4400 m).

17 Dan. Spust do Campa (3600 m).

18 Dan. Rezervni dan (u slučaju lošeg vremena).

19. Dan Rezervni dan (u slučaju lošeg vremena).

20 Dan. Transfer od Baznog campa “Lenin Peak” do Yurt campa “Taldyk” – Osh.

20 Dan. Boravak u Oshu.

21 Dan. Autobusni transfer Osh – Biskek.

22. Dan. Odlazak u planinski masiv Tian-Shan.

23 Dan. Dolina Ala/Archa.

24 do 28 Dan. Uspon na Corona Peak.

29 Dan. Povratak u Bishkek i posjet Vatrogasnoj postrojbi.

30 Dan. Transfer iz Bishkeka za Istambul.

31 Dan. Transfer iz Istambula za Zagreb i dalje za Osijek.

JPVP GRADA OSIJEKA
Voditelj projekta: Dario Majetić, dipl.ing.

Gorski svijet Kirgistana

Koja tura bi nam bila interesantna nakon ove? Razgovarali smo onako, srednje dehidrirani, umorni i opušteni moji kolege Drago Kaurin, Željko Balta i ja nakon uspješnog traverziranja Mont Blanca od Tete Rosea do Augile d Midia. Rojile su se ideje u kombinaciji s ambicijama. Ispunjeni i zadovoljni već tada smo se odlučili da će to biti Peak Lenin u planinskom lancu Pamir, na koji se nadovezao i zahtjevni vrh Korona u zapadnom Tien Shanu. Zašto baš ti vrhovi? Zašto središnja Azija? Iz mnogobrojnih razloga, unaprijed poznatih i nepoznatih! Možda je odluka o tome pala baš  zbog one poznate: Naša se realnost sastoji od višestrukih priča koje mi pričamo sebi – o nama samima; jer za ovakvu smo priču imali sasvim realne šanse i jasne motive.

Kirgistan je jedna od najbrdovitijih zemalja na planetu i kao takva vrlo je zanimljiva svima nama kojima planine nešto znače  u bilo kojem svom obliku.

Nama, osječkim planinarima koji smo izvukli samo neke dijelove iz cjelovitosti planinskih masiva i države s istančanim suprotnostima to je bio susret s organizacijom, penjanjem, spuštanjem, spašavanjem, prethodnim psihofizičkim pripremama, promjenjivim vremenom i mnogim drugim pojedinostima.

Tristo tisuća stanovnika ima ovaj grad? Nemoguće zvuči kada gledaš komunalnu opremljenost i promet koji teče naočigled bez pravila, bez znakova i obavijesti. Ipak da, to je grad Osh, a mi se nalazimo na čuvenom Jayma Bazaru na kojemu se prodaje sve, a najčešće, kao i u nas, uz voće, povrće, začine, čajeve, tekstilnu robu iz njima obližnje Kine i razno razne stvari i stvarčice. Staru slavu nekadašnjeg tržnog punkta Svilene ceste brane dijelovi s proizvodima kovačkog zanata te sa svilom koja je održala grad podno Sulejmanovog trona na životu duže od dvije tisuće godina. Uzbeci čine većinu stanovništva, a većinu Uzbeka u javnosti čine dostojanstvene žene. Šetajući naknadno Istanbulom zaključili smo kako je taj megalopolis na Bosporu grad muškaraca dok je Osh čisti ženski grad. Prođe gradom i koja Ruskinja upadljivo svijetle puti, uronjena u svojoj različitosti u pješčano žute boje zapadne Azije. Naravno i Ujgurke su ovdje, s upalim očima i Kirgize, marne žene s vunenim rukotvorinama na svojemu dijelu Bazara.

Temperatura je zraka visoka, sigurno četrdeset stupnjeva,  ležimo u krevetima pokušavajući zaspati. Svjetlo u motelskoj sobi treperi, uskoro će noćna redukcija. Dva čovjeka razgovaraju, a gradom s munare odjekuje mujezinov Ezan na akšan namaz, … budi velikodušan i u dobru, i u zlu,…

Drmusava pamirska cesta i udobni Kamaz. Kroz zaprašeni zrak s propalog sjedala promatram težački svijet nomada Kirgiza u stalnom pokretu za pašnjakom i konje sjajne dlake na svjetlozelenom proplanku. Konac je dana, huči planinska rijeka, kroz krov Jurte sa šalicom crnog čaja u ruci vidim oblak u kruženju nad gorom i lebdećeg orla u struji toplog zraka.

Vrijeme za polazak iz baze Athik Tash u planinu polagano istječe.

Kamp jedan je posljednje, nazovimo ga tako, udobno mjesto i nalazi se na nadmorskoj visini od četiri i četiristo. Niz je to od pedesetak šatora postavljenih na kršu rubnjaka morene do kojega nam je trebalo nekoliko sati hoda gore, dolje, lijevo, desno, cik, cak i onda još preko riječne bujice. To je mjesto u kojemu smo proveli puno dana, najviše zbog vremena  koje se poigravalo sa svima nama. Sunce, kiša, vjetar, sunce, snijeg, kiša… i tako iz dana u dan. Bilo je takvih ekstrema kao npr. plus trideset osam,  zatim nakon trideset minuta termometar svojim digitalnim brojkama pokazuje nulu, pa ujutro dvadeset u minusu. Tresem mjerač, provjeravam brtvu, pogledava ga Drago, sve je ispravno i besprijekorno mjeri.

Ipak, nakon snježnih noći kada je znalo napadati dosta snijega, koji je kao po pravilu počinjao u šesnaest i prestajao u dva iza ponoći, uhvatili smo solidno jutro i zaputili se prema Kampu dva.

Put je slikovit jer se strmo uspinje prema pukotinama na Lenjinovu ledenjaku na kojima smo bili navezani. Pukotine su dubine tridesetak metara. Lako ih je  i interesantno prelaziti. Iznad dijela ledenjaka na kojemu dominira novi sklop pukotina započeli su prvi  ozbiljni problemi, na toj aklimatizacijskoj turi i transportu opreme na visinu od pet tisuća tristo metara, s našim Josipom. Vrlo loše psihofizički pripremljen i neiskusan obolio je od akutne hipoksije koja je u kombinaciji s potpunom iscrpljenošću organizma dosegnula vrhunac nakon provedene noći u Dvojci. Naime, uz iznimno strpljenje  i etičku obavezu koje smo imali prema njemu, vodeći ga i stimulirajući na sve moguće i nemoguće načine, još smo se jače morali napregnuti skrbeći se o njemu tijekom noći i sljedećeg dana kada smo na njegovu i našu sreću našli liječnika drezdenske ekspedicije koji mu je nakon pregleda odmah odredio intravenoznu osammiligramsku terapiju  Deksametazonom i glukoznom otopinom.

Sreća je  smo simptome, kao što su slabost, potpuna dezorijentiranost, gubitak ravnoteže, klonulost duha i tijela, halucinacije, otpor prema bilo kakvim kretnjama i fizičkim radnjama te nemogućnost osnovne samokontrole, prepoznali u pravo vrijeme i poduzeli sve mjere za sigurnu i uspješnu evakuaciju ispod visine od pet tisuća metara gdje je o njemu dalje skrbio uzbečki liječnik nastavljajući s odgovarajućom terapijom.

Tri smo dana prisilno proveli u Jedinici zbog pogoršanja vremena i skrbi za Josipa koji se nakon toga sigurno spustio do Baznog kampa. Snijega je znalo napadati i pedeset centimetara pa smo imali potpuni božićni ugođaj u kolovozu. Bilo je i smiješnih situacija u kojima smo na društvenim večerima u zajedničkoj Yurti čestitali jedni drugima s “Meri Krismes”.

Četvrti dan, a četrnaesti ukupno, nakon obilnoga doručka krenuli smo u sedam sati ponovno na Dvojku. Za tu nam je dionicu trebalo kratkih šest sati. Sunce je nesmiljeno žarilo, a nosovi i usnice se pržili. Logor je krcat, zeleni, žuti, crveni, plavi, ljubičasti, kričavi, zagasiti, dobro postavljeni, loše postavljeni, ukošeni, ukopani, nagnuti, sve su to ovdje nečiji šatori. Noć je sada lakša, aklimatizirani smo! Puše vjetar, na mahove olujni. Kamp se budi, čuju se pokreti, duboki kašalj, zvuk priručnih kuhala, tu i tamo glasovi, miris crnog čaja, lapež čisti. Vratili su se naši prijatelji Slovenci. Krenuli su prema Topu ali su ih nakon stotinjak visinskih metara nazad okrenuli vjetar i hladnoća. Ostavljaju nam višak plinskih kartuša i vraćaju se u Bazni kamp.  Problem je sada što raditi po cijele dane, ne smijemo ulijeniti  organizam, atrofiraju mišići. Radimo mini aklimatizaciju od dvjesto visinskih metara, dobro nam ide. Gore na sedlu pada ledeni snijeg i hladnije je za desetak stupnjeva.

Juha pojačana dodatnom tjesteninom je skuhana, a moj penjački partner i prijatelj nije voljan jesti zbog čega sam malo nesretan i sretan. Nesretan jer se on tanji do te mjere da je na kraju ekspedicije imao petnaest kilograma manje, a sretan jer ću se napokon dobro najesti i napiti (svi znaju da ja mogu puno jesti, ha-ha, i pravi sam sinonim za konzumerista  kojim je ovladala prehrambena industrija).

Na putu prema Kampu tri dolazi nova, tamnoplava, niska ciklona. Pogledavamo se, situacija je smiješna jer od  osamnaest dana koliko smo u brdu, petnaest je u planinarskom smislu loše. Ne postoji alternativa povratku. Na planinu se nitko nije popeo već danima, ni mi nemamo baš nikakve šanse. Tim povodom naglasit ću Kaurina: Čovjek ode u bedaru kada ne može doseći cilj koji si je prethodno zadao! Ali ipak u svemu ovome postoji zadovoljstvo i utjeha proizašla iz predanosti cilju koja umanjuje krajnji neuspjeh. Jedino je bilo teško egu, a pomalo i taštini jer uloženo je puno u pripremnom periodu.

Dolje u Baznom kampu opet smo svi zajedno, sa starim prijateljima i nekim novim. Radujemo se i slavimo jer se sutra rastajemo. Put pod noge, idemo u lanac Thien Shan  na Koronu.

Prije novog masiva u Oshu dogovaramo formalnosti oko posjeta njihovoj Vatrogasnoj postrojbi. Požarniki u Oshu imaju dvije vatrogasne postrojbe sa šezdeset zaposlenih, raspoređenih u tri smjene po dvanaest vatrogasaca. Ukupni broj intervencija u jednoj godini, po postrojbi, kreće im se od dvjesto osamdeset do tristo.  Intervencije su raznolike, od tipiziranih tehničkih, požara otvorenog i zatvorenog prostora do specifičnih kao što su česti požari benzinskih crpki (zbog neprovođenja potrebnih mjera zaštite od požara). Pozivni broj im je 101.

Uz prethodnu najavu srdačno nas je  primila odgovorna osoba koja nas je provela kroz objekte i upoznala s tehnikom, opremom, načinom i organizacijom rada s korijenima iz Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (Kirgistan je jedna od sedamnaest republika i jedna od petnaest samostalnih država nastala raspadom SSSR-a), a naknadno i ruskog društvenog uređenja. Veliki tranzicijski problemi kroz koje zemlja prolazi kao indigom se preslikavaju i na postrojbu koja se muči sa zastarjelom i prema suvremenim urgentnim potrebama neadekvatnom opremom. Prosječna starost vozila iznosi trideset godina i rariteti su neuspjele planske ekonomije. Neka od vozila s pripadajućom opremom donirala je Republika Njemačka.

Zadnji doručak u uzbečkom kraju bio je narodni: prvo griz, zatim slatki uštipci, mesna palačinka i zalij sve sokom od višanja i crnim čajem. Punih stomaka jedan sat letimo malim propelercem za Bishkek u kojemu moramo obaviti dosta formalnosti i utanačiti organizacijske stvari. Sve je prva liga i mirno smo se našli u „nepoznatom“ Thien Shanu, odnosno mikro-području Ala-Archa s tovarima od petnaestak kilograma na leđima, dobrano popeglanim još u Pamiru. Na putu prema Kampu Ratsek iz anfiteatra, koji čine planine Box, Slobodna Koreja, Iziskatel i Korona, bauci i strašila! Brda se ruše, lavina tuče, velika kanonada! Do Korona kampa na visini od tri i osamsto išli smo strmo uz rub morene i preko ledenjaka Ak-Say. Mali pedalj zemlje bio je dovoljan za mikro visinski šator, a zaklon od vjetra za kuhalo pronašli smo između dviju većih kamenih gromada. Tu je atmosfera značajno smirenija i odmah smo se skužili s ekipom. Klasična ruska alpinistička škola, a naročito one iz čuvenih Ekatarinsburga i ekscentričnog Krasnojarska (Stolbi) njeguju prije svega savršene odnose unutar penjačke zajednice. Ostatak dana proveli smo u organizaciji logora, odmoru organizma i prikupljanju informacija o stanju i opremljenosti rute kojom se želimo penjati. Polugladni smo jer smo na minimumu s hranom. Uglavnom je to juha, gel, energetska pločica i čaj za čitav dan.

Noć je, na istoku iza brda osvit, sipar pod nogama izmiče, napredujemo ujednačenim korakom bez stajanja preko novog ledenjaka. Prije stjenovitog dijela nagađamo, gdje ići? Privlači nas nagnuta zaleđena jaruga koja nas vodi do vrlo uskog sedla. Sedlo ima mjesta za jednoga koji traži najlakši put preko granitnog stropa, drugi se privezuje za istureni kamen. Našli smo ga i onako “atletski”, u derezama s ruksakom, vodičkim užetom i jednim klinom puf-pant dalje po eksponiranom, prošaranom lišajevima, granitnom kamenu. Napredujemo po rubu prvoga stupa Korone praveći međuosiguranja uz pomoć gurtni. Komadić tla na vrhu kolorizirana  je pozornica, artisti smo i publika sami sebi. Sumrak i tišina, smiraj dokučenog!

Dolje u kampu obuzima nas melankolija, nešto kao ishlapljivanje. Poslije akcije imaš potrebu za udvostručenom akcijom.

Dario Majetić

Važni brojevi
  • 192Policija
  • 193Vatrogasci
  • 194Hitna pomoć
  • 112DUZS
Vremenska prognoza
Osijek
18/07/2019, 23:38
Uglavnom oblačno
Uglavnom oblačno
17°C

Prosječna temp.: 14°C
Tlak: 1020 mb
Vlažnost zraka: 85%
Brzina vjetra: 2 m/s SI
Izlazak sunca: 05:13
Zalazak sunca: 20:29

Pratite nas na društvenim mrežama

Servis i prodaja PP aparata