VATROGASNI SPASILAČKI TIMOVI (V.S.T.)

U vatrogastvu kod nas, spašavanje užetom nije izdvojeno kao cjelina u vatrogasnoj službi, nego je sastavni dio tehničke službe.

Postojeća oprema za spašavanje u vatrogasnim postrojbama u većini slučajeva nije kompletirana, a i saznanja o načinima korištenja opreme i mogućnostima nisu potpuna. Zbog toga, a i zbog problema na koje su naišli vatrogasci prilikom spašavanja, iskazana je potreba modernizacije opreme za spašavanje i usavršavanja u tom djelu službe.

Dosadašnja vatrogasna praksa pokazuje postojanje znatnog broja tehničkih intervencija u kojima su se spašavali ljudi ili životinje, odnosno pružana je pomoć i tehnička potpora pri čemu se koristila postojeća oprema za spašavanje i užad.

Spašavanje pomoću užeta u svijetu zauzelo je svoje posebno mjesto. Isto tako u vatrogastvu ono čini često zasebnu cjelinu, pa tako postoje specijalizirani timovi za urbano spašavanje.

Ti timovi djeluju samostalno ili u sklopu većeg spasilačkog tima ili jedinice u kojoj se tada nalaze još i timovi za traženje, hitnu medicinsku pomoć, spašavanje iz ruševina ili tehničke intervencije.

Organiziranost i opremljenost spasilačkih timova je prilagođena potrebama i načinu djelovanja.

Također postoje svjetske organizacije i standardi vezani za spašavanje kojima se reguliraju osnove organizacije i provođenja spašavanja, potrebna oprema i kvaliteta, način rada, te programi obuke i usavršavanja pripadnika spasilačkih timova.

U urbanoj sredini postoji niz potencijalno opasnih mjesta, a još više potencijalno opasnih situacija i radnji u kojima bi se mogao naći čovjek ili životinja na takvom mjestu.

Primjeri potencijalno opasnih mjesta:

• visoke zgrade
• skele
• kranovi i dizalice
• mostovi
• brane
• dalekovodi i stupovi visokog napona
• dimnjaci
• antenski, repetitorski i sl. stupovi
• jame i spilje
• rudarska okna
• iskopi
• kanalizacija
• provalije i ponori
• industrijski objekti
• rezervoari
• bazeni
• cijevi
• rijeke i jezera
• drveće
• brodovi

Svako od navedenih mjesta ima svoje specifičnosti bilo da se radi o visini ili dubini, a povezuje ih ista problematika s kojom se susreću vatrogasci kod spašavanja.

1.Pristup ugroženim i unesrećenim

– U velikom broju slučajeva vatrogasci do mjesta gdje se nalazi unesrećeni ne mogu doći uz pomoć ljestvi, auto ljestvi, teleskopskih ili zglobnih platformi te dizalica, nego su primorani do unesrećenog doći na neki drugi način. To je najčešće penjanje po stepenicama, prečkama, gredama, konstrukciji, drveću i sl. ili spuštajući se u dubinu koristeći dizalice, vitla, čelično ili penjačko uže.

2. Prostor

– Pored otežanog pristupa tu je i pomanjkanje prostora za rad, odnosno manevarskog prostora koji je u većini slučajeva mali. Veličina i oblik prostora je vrlo bitan jer se unesrećeni najčešće mora postaviti i transportirati pomoću nosila. Također prostor može biti kontaminiran (kiseline, otrovi), požarno opasan (požar, urušavanje, gušenje) ili mehanički opasan (urušavanje, nestabilnost, oštri predmeti) što dodatno povećava opasnost i rizik prilikom spašavanja.

3. Stanje ugroženih i unesrećenih osoba

– Kod spašavanja ugroženih osoba sama tehnika spašavanja je relativno jednostavnija jer su mobilne i nisu povrijeđene, ali vrijeme spašavanja igra bitnu ulogu i treba biti što manje. Unesrećene osobe, ako nisu preminule imaju u najvećem broju slučajeva teške tjelesne povrede što zahtijeva neodgodivo pružanje prve pomoći i adekvatan način transporta (nosila). Vrijeme i u ovom slučaju ima značajnu ulogu, a sama tehnika spašavanja je nešto složenija. Kod spašavanja preminulih osoba možemo reći da vrijeme ˝nije bitno˝, te se intervencija odvija bez vremenskog ograničenja.

4. Postojeća oprema

– Klasična vatrogasna oprema za spašavanje (vatrogasni opasač, karabiner, penjačko i radno uže, rolglis, klasična nosila) ne zadovoljava u potpunosti većini zahtijeva koji se postavljaju kod intervencija spašavanja (dužina užeta, čvrstoća, elastičnost, osiguranje, mogućnost korištenja sprava za spuštanje i penjanje, siguran transport i dr.) pa se nameće potreba za dodatnom opremom za spašavanje.

Zadaci V.S.T. su:

• spašavanje s visina (zgrade, mostovi, dalekovodi, skele, tornjevi, dimnjaci )
• spašavanje iz dubina (bunari, šahte, bazeni, jame, rupe, okna)
• spašavanje na kosini (provalije, nizbrdice)
• spašavanje u industriji (visoka postrojenja, cjevovodi, rezervoari, brodovi)
• spašavanje na vodi (rijeke, jezera, more, poplave, bujice.)
• suradnja s drugim institucijama i organizacijama koje se bave spašavanjem.

PREDNOSTI V.S.T.

Prednosti stvaranja timova i ovakvog načina organiziranja mogu se navesti u nekoliko natuknica.

• Mogućnost pravovremenog i adekvatnog interveniranja 24 sata dnevno
• Mogućnost obavljanja svih intervencija spašavanja sa ili bez dodatne opreme
• Veća sigurnost za ugroženog ili unesrećenog
• Veća sigurnost za spasioca
• Lakše i brže obavljanje intervencije spašavanja
• Potreban manji broj ljudi
• Lak i jednostavan transport opreme
• Usavršavanje i unapređivanje vatrogasne službe
• Motivacija ljudi.