Kada je Bog stvarao Vatrogasca, bio je šesti dan njegova prekovremena posla na stvaranju Svijeta.

Pojavio se Anđeo i rekao mu „Nešto puno prtljaš oko ovoga.“ A Bog mu odgovori:“Jesi li pročitao specifikaciju za vatrogasca?“.

Vatrogasac je morao biti sposoban satima se boriti s vatrom i brinuti se za ljude koje normalni, svakodnevni ljudi ne bi niti dotakli.

Istovremeno morao je potisnuti u sebi sve okolnosti pod kojima radi. Vatrogasac je morao biti sposoban djelovati u sekundi, skakati na svaki signal opasnosti i ne promišljati što radi s obzirom na opasnost koja njemu samome prijeti.

Morao je imati odličnu fizičku kondiciju, i to u svako vrijeme, napuštati napola pojedene obroke te, po mogućnosti, imati šest pari ruku. Anđeo zatrese glavom. „Šest pari ruku, kako je to moguće?“ Bog na to uzvrati: „Ne muči mene tih šest pari ruku, ali ona tri para očiju, to je problem“. „

To je standardni model, bez dodatne opreme?“ – zapita Anđeo. „Da, jedan par očiju mu je za gledanje kroz vatru, kako bi vidio gdje on i njegovi kolege vatrogasci mogu dalje udariti po vatri. Drugi par očiju motri kolege i nastoji ih čuvati od opasnosti.

Treći par očiju smješten sa strane služi da pronađe žrtve kojima treba pomoći i spasiti ih iz požara.“ „Bože, odmori se malo, sutra ćeš dovršiti vatrogasca“ –predloži Anđeo. „Ne mogu“ – reče Bog – „Već imam model koji može muškarca od 130 kilograma iznijeti niz mnoge stepenice iz zapaljene zgrade, a istovremeno može peteročlanu obitelj prehraniti svojom mizernom državnom plaćom“.

Anđeo obiđe model pred kojim stajahu, promotri ga i zapita: „A može li misliti?“ „Može“ – reče Bog – „Može ti reći od čega se sastoje stotine vrsta požara. Može ti da ga usred noći probudiš izrecitirati procedure pri gašenju te postupke pri spašavanju unesrećenih.

I cijelo vrijeme može sačuvati sebe od opasnosti, jer ima fenomenalnu samokontrolu. Može riješiti situaciju punu nevolje i bola, uzeti dijete iz ruke majke kako bi ga spasio i doveo do onih koji će mu dalje pomoći. Spreman je da nikada ne dobije priznanja za svoja djela, osim možda od svojih kolega Vatrogasaca“.

Na kraju, Anđeo pogleda Vatrogaščev model u lice i zaprepašteno ustanovi da su mu obrazi razderani. „Bože tu je greška, nešto se potrgalo“ – reče. „Ne, to su mu ventili“ – objasni Bog. „A čemu služe“? – znatiželjno upita Anđeo. „To mu je od nagomilane tuge za prijateljima koji su umrli.

Od posvećenosti komadu platna koji zovu hrvatski barjak. Od sveg bola i patnje koji su vidjeli. I na kraju, od želje da se brine za živote svojih bližnjih.“ „Izvrsna stvar ti ventili. Bože – ti si genijalac“ – usklikne Anđeo Bog ga tužno pogleda i reče. „To nisam ja tu stavio